Astma

Što je astma i koji su simptomi astme?

Astma je heterogena, kronična upalna bolest dišnih puteva. Bolest karakterizira opstrukcija dišnih puteva reverzibilnog karaktera, bilo spontano ili uz primjenu specifične farmakoterapije. Simptomi astme najčešće uključuju ponavljajuće napadaje kašlja, zaduhe, pritiska te osjećaja “sviranja” , “piskanja” u prsištu.

Dijagnoza astme temelji se na anamnezi karakterističnih simptoma i dokazu varijabilnog ograničenja protoka zraka u ekspiriju. Dotično bi trebalo dokumentirati ispitivanjem testova plućne funkcije (spirometrija uz bronhodilatacijski - Ventolin test, metakolinski test…)

Prisustvo respiratornih simptoma varijabilne pojavnosti i intenziteta utječe na kvalitetu života bolesnika, različite stupnjeve limitacije fizičke aktivnosti i pojave akutnih pogoršanja (egzacerbacija) bolesti koji ponekad zahtijevaju hitnu medicinsku skrb te nažalost mogu biti fatalne. Bolest uz specifično periodično ili trajno liječenje u većini slučajeva vrlo je dobro kontrolirana.

Astma je i dalje jedna od najčešćih kroničnih respiratornih bolesti u svijetu. Pretpostavlja se da od astme boluje oko 300 milijuna ljudi diljem svijeta. Prevalencija je naročito visoka u razvijenim zemljama svijeta. Globalni teret astme utječe na veliki postotak opće populacije i u mnogim zemljama predstavlja značajano ekonomsko opterećenje. Samo u Europi procjenjuje se da su troškovi od oko 17 milijardi eura povezani s izravnim i neizravnim posljedicama astme. Više od polovice navedenog iznosa prisutno je zbog smanjene produktivnosti oboljele populacije.

Sukladno GINA smjernicama (Global Initiative For Asthma) astma se se klinički klasificira prema učestalosti i intenzitetu simptoma te odgovoru na liječenje u blagu, umjerno tešku i tešku astmu. Astma se također može podijeliti na atopičnu (ekstrinzičnu ili alergijsku) i neatopičnu (intrizičnu ili nealergijsku) na osnovi toga jesu li simptomi izazvani alergenima ili s istima nemaju veze.

Liječenje astme

Temelj liječenja danas predstavljaju inhalacijski glukokortikoidi (ICS) u monoterapiji ili kod težih oblika bolesti u fiksnoj kombinaciji s dugodjelujućim inhalacijskim β2-agonistima (LABA). Dopunske farmakološke terapijske intervencije u slučaju neadekvatnog kliničkog odgovora na navedeno liječenje mogu uključivati (uz povećanje doze inhalacijskog glukokortikoida) primjenu: antileukotrijena, inhalacijskih dugodjelujućih antikolinergika, oralnih glukokotikoida (najčešće u fazama akutnog pogoršanja bolesti).

Poseban entitet predstavlja tzv. teška astma, bolest koja je nekontrolirana unatoč korištenju visoke doze ICS-LABA terapije i liječenju čimbenika koji doprinose bolesti ili koja se pogoršava kada se reducira primjena visokih doza inhalacijskih kortikosteroida. Prema GINA (Global Initiative for Asthma) smjernicama, zahtijeva liječenje predloženim lijekovima za korake 4-5 astme (visoke doze inhalacijskih kortikosteroida uz β-agoniste dugog djelovanja te antileukotriene i teofilin). Također se može definirati i kroz potrebu za uporabom sistemskih kortikosteroida za ≥ 50% vremena unazad godinu dana kako bi se spriječilo da postane “nekontrolirana“ ili koja čak ostaje “nekontrolirana“ unatoč svoj primjenjenoj terapiji. U navedenim slučajevima do izražaja dolazi skupina relativno novih lijekova za dugotrajnu kontrolu astme (naročito teške alergijske i eozinofilne astme) koje nazivamo biološkim lijekovima.