Erektilna disfuncija kao predznak / rani simptom kardiovaskularne bolesti

Erektilna disfunkcija (ED) je nemogućnost postizanja i održavanja erekcije dostatne za zadovoljavajući snošaj. Zbog starenja populacije i komorbditeta ED postaje sve važniji zdravstveni problem, koji smanjuje kvalitetu života i narušava odnose među partnerima. Smatra se da od ED boluje više od polovice muškaraca u dobi od 40 do 70 godina.

Erekcija je hormonski i psihički kontroliran nuurovaskularni fenomen. Fiziološki mehnizmi koji dovode do erekcije uključuju kompleksne senzorne, neurološke i psihičke podražaje, širenje arterija, opuštanje glatkih mišića i aktivaciju venskih ventilnih mehanizama kavernoznih tijela penisa. Danas se smatra da ED nije bolest nego jedan od najranijih simptoma endotelne disfunkcije i bolesti krvih žila te jedan od najvažnijih pokazatelja razvoja teže kardiovaskularne (KV) bolesti.

Tijekom proteklih desetljeća mišljenje o uzrocima ED se promijenilo. Opći stav je bio da je većina uzroka psihološke prirode. U recentnim studijama  kao najzažniji faktor rizika za nastanak ED indentificirana je dob, a utvrđeno je da ED dijeli iste faktore rizika s KV bolestima (manjak fizičke aktivnosti, hipertenzija, debljina, pušenje, hiperkolesterolemija). Utvrđena je izrazita povezanost simptoma ED s koronarnom bolešću i faktorima rizika za nastanak KV bolesti. Također je utvrđeno da pušenje podvostručuje rizik za nastanak ED. Danas se smatra da je 70-80% slučajeva ED organskog uzroka: ateroskleroza je na prvom mjestu, a slijede komplikacije dijabetesa, prostatektomija i lijekovi (gotovo sve skupine antihipertenziva, antidepresivi, antipsihotici, antihistaminici). Osim krvožilnih postoje i drugi uzroci organske ED, uključujući neurološka oboljenja, endokrinopatije, traumu, strukturne abnormalnosti, no u muškaraca starijih od 40 godina najvažniji etiološki čimbenik je bolest krvnih žila.

Više od dva desetljeća poznato je da je ED direktno povezana s kroničnim oboljenjima poput dijabetesa, hipertenzije, koronarne bolesti i hiperkolesterolemije u kojih je kompromitirana funkcija KV sistema. Smatra se da ED i KV bolesti na staničnoj razini dijele istu etiologiju, odnosno patogenezu, a to je oksidativno oštećenje stijenke krvnih žila. Oštećenja krvnih žila i poremećaj funkcije endotela događaju se i prije formiranja aterosklerotskih plakova i otkrivena su u kavernoznim arterijama penisa i njihovim malenim ograncima. Ovakva minimalna oštećenja na staničnoj razini koja predstavljaju prvi korak u nastanku ateroskleroze onemogućuju normalno širenje malenih arterija penisa i uzrokuju ED i prije formiranja plakova koji svojim volumenom smanjuju protok u arterijama. Tako je u nedavnim studijama utvrđeno da bolesnici s ED češće obolijevaju od KV bolesti i akutnog srčanog infarkta. Otkriveno je da je rizik znatno veći u bolesnika s izraženijim smetnjama ED. Muškarci s ED imaju dvostruko veći rizik za kasniji razvoj akutnog srčanog infarkta. Za bolesnike s ED preventivne mjere i kontrola faktora rizika (fizička aktivnost, dijeta, redukcija tjelesne težine, prestanak pušenja itd.) jednaki su onima bolesnika koji boluju od KV bolesti.

Terapija ED izrazito je učinkovita, no lijeka za izlječenje ED nema. Obzirom da je ED simptom a ne bolest, napredovanje ED može se usporiti ili zaustaviti prevencijom i liječenjem oboljenja koja ju uzrokuju (hipertenzija, dijabetes, neurološka bolest, endokrinopatija itd). Izliječiti se može samo psihogena ED i u slučaju kada je uzrokovana hormonskim poremećajima. Samo u vrlo rijetkim slučajevima organsku ED moguće je izliječiti specifičnim terapijskim postupcima (npr. ED u mladih muškaraca uzrokovna traumom). S napretkom peroralne terapije i vrlo slabim rezultatima vaskularne kirurgije danas se pacijenti sve brže i ranije podvrgavaju terapiji, a komplicirana, invazivna dijagnostika se provodi samo u rijetkim slučajevima.

Terapija prvog izbora za liječenje ED prema preporukama EAU (European Association of Urology – Eropsko udruženje urologa) i AUA (American Urological Association – Američko udruženje urologa) danas su inhibitori fosfodiesteraze-5: sildenafil, vardenafil, tadalafil i avanafil. Svi ovi lijekovi pokazali su dobru učinkovitost u liječenju umjerene vaskularne, neurogene i/ili miješane ED.

U novijim publikacijama puno je pažnje posvećeno sigurnosti i nuspojavama ovih lijekova u bolesnika s KV bolešću. Iako svi ovi lijekovi uzrokuju blagu hipotenziju, do sada nije dokazano da je njihovo korištenje direktno povezano s povećanim rizikom od KV incidenta. Dokazano je da svi ovi ljekovi potenciraju vazodilatatorni i hipotenzivni učinak organskih nitrata u bolesnika s težom KV bolesti, te je njihovo korištenje istovremeno s nitratima apsolutno kontraindicirano. Ostale kontraindikacije su teška srčana bolest, nestabilna angina pectoris, preboljeli moždani ili srčani udar, jetreno ili bubrežno zatajenje.

Donošenje odluke u dijagnostici i liječenju ED zahtijeva multidisciplinarni pristup i suradnju urologa, kardiologa, endokrinologa, infektologa,  psihijatra.

Članak napisao:

prim. dr. sc. Goran Štimac, specijalist urologije, subspecijalist urološke onkologije, subspecijalist urolitijaze; Znanstveni savjetnik MEF Zagreb