Razgovor koji može spasiti život

Svake godine 10.09. obilježavamo Svjetski dan prevencije suicida s ovogodišnjom vodećom temom “Mijenjanje narativa o suicidalnosti”. Suicidalna ugroženost urgentno je stanje u psihijatriji i vrlo je ozbiljno! O tome treba razgovarati, a ne pretvarati u tabu temu i povećavati stigmatizaciju.

Osobi s tmurnim mislima razgovor u pravilu donosi olakšanje. Ljudi obično zaziru od razgovora o tome, ali teško ćete nekome dati ideju ili ga gurnuti u izvršenje suicida, ako o tome s njime porazgovarate.

Suicidalna ugroženost ima nekoliko nivoa. Izvršeni suicid tek je zadnja stepenica u nizu, a odluka za taj korak ne nastaje u sekundi, nego se “kuha” i sazrijeva. 

Sve kreće sa suicidalnim mislima, koje se mogu pojaviti kod brojnih psihijatrijskih stanja (psihoze, poremećaji ličnosti, ovisnosti o alkoholu i drogama itd.), no najčešće se to događa kod poremećaja raspoloženja – depresije. Na sreću vrlo često sve stane već na promišljanju o mogućim opcijama, kada osoba odbaci tu ideju.

No, nije uvijek tako i razmišljanje se može nastaviti prema konstruiranju plana, pisanju oproštajnog pisma, te konkretnijim pripremama da si osoba oduzme život.

Ako osoba prijeđe od pukog razmišljanja prema djelu, tada govorimo o pokušaju suicida koji može biti prekinut (osoba se sama predomisli tijekom procesa), spriječen (netko drugi intervenira) ili neuspješan. Procjenjuje se da je pokušaja suicida 20 puta više od izvršenih suicida.

Suicid ostavlja prazninu i neizbrisivu tragediju za okolinu, pri čemu je važno zapamtiti: izvršeni suicid *trajno* je rješenje problema koji su privremeni. Život je dragocjeniji i isplati se sačuvati ga.

Samoubojstva se mogu prevenirati i spriječiti, ako se pravovremeno potraži stručna pomoć. Razgovor o tome nije sramota - dapače. Obratite se s povjerenjem.