Sumnjate na kroničnu bubrežnu bolest? Ključno je brzo postavljanje dijagnoze

Bubrezi, ti nevjerojatni filteri tijela, igraju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže organizma. Kako normalna bubrežna funkcija čuva vaše zdravlje?

Glavna uloga bubrega jest uklanjanje štetnih metaboličkih produkata i suvišne tekućine iz organizma – oni se izlučuju putem urina. Mnoge životno važne funkcije organizma ovise upravo o ovoj, ekskrecijskoj funkciji bubrega. Nadalje, bubrezi reguliraju količinu soli, kalija, fosfora, kalcija i drugih minerala i kemijskih spojeva u tijelu. Bubrezi prvo filtriraju krv, a potom iz tekućine koja je nastala filtracijom, rade mokraću (urin). Uloga filtriranja (pročišćavanja) krvi u bubrezima pripala je nefronu, osnovnoj funkcionalnoj jedinici bubrega, Nefroni, koji se sastoje od klupka kapilara (glomerul) i sustava kanalića, moraju biti zdravi, a njihov put do većih sabirnih kanalića, mokraćovoda i mokraćne cijevi neprekinut. Svaki bubreg sadrži prosječno između 700 tisuća i 1 milijuna nefrona. Bolesti koje smanjuju broj funkcionalnih nefrona u konačnici dovode do kronične bubrežne bolesti (KBB). Kako bi se procesi filtriranja nesmetano odvijali, potrebno je imati održanu opskrbu bubrega krvlju, a samim time i uredno reguliran tlak. To znači da će bolest krvnih žila koje opskrbljuju bubreg krvlju i hranjivim tvarima u konačnici dovesti do poremećaja filtracijske sposobnosti bubrega.

Kada je bubrežna funkcija održana, stanje organizma je u ravnoteži. Ukoliko se ta ravnoteža naruši, brojne životno važne funkcije organizma mogu biti narušene što u konačnici može dovesti do očitovanja jasnih simptoma povezanih s KBB.

Kronična bubrežna bolest - tihi neprijatelj u sjeni

Kronična bubrežna bolest (kronično zatajenje bubrega, KBB) je stanje u kojem bubrezi gube sposobnost uklanjanja otpadnih produkata metabolizma i suviška tekućine iz organizma. Nagomilavanje ovih tvari može dovesti do oštećenja drugih organa i organskih sustava te narušiti funkcioniranje cijelog organizma. Vrlo je česta i u većoj ili manjoj mjeri javlja se u jedne na 10 odraslih osoba. Uglavnom se radi o stadijima 1-3 no ponekad ona napreduje do završnog stadija (stadij 5) uz potpuno propadanje bubrežne funkcije kada više ne pomaže niti jedna terapijska opcija izuzev nadomještanja bubrežne funkcije.

Neprepoznati simptomi i glavni uzroci

Šećerna bolest i visoki krvni tlak dva su glavna krivca za razvoj KBB. Kako je ova bolest u svojim ranim stadijima praktički bez simptoma, osobe se ne javljaju liječniku te tijekom vremena bolest postepeno napreduje te u konačnici može dovesti do potpunog i trajnog zatajenja bubrežne funkcije (završnog stadija KBB). U tom stadiju funkcija bubrega je toliko narušena (bubrezi imaju ≤10% normalne funkcije) da je potrebno razmotriti početak nadomještanja bubrežne funkcije dijalizom ili transplantacijom.

Glavni cilj liječenja jest usporavanje napredovanja KBB do njenog završnog stadija. Da bi se to postiglo, potrebno je što ranije postaviti dijagnozu, te što bolje kontrolirati glavni uzrok zatajenja i sve rizične čimbenike koji mogu dovesti do daljnjeg napredovanja bolesti.

Analiza krvi i urina otkriva kako se KBB često krije ispod površine

Rano prepoznavanje KBB ključno je za uspješno usporavanje njenog napredovanja. Nekoliko je načina kako se može postaviti dijagnoza KBB, te otkriti njen glavni uzrok. Prije svega to je laboratorijsko testiranje koje nam daje informaciju o parametrima bubrežne funkcije. Glomerularna filtracija (GFR) je podatak koji nam pobliže govori o broju funkcionalnih nefrona, a njenim praćenjem možemo pratiti i stupanj KBB-a. Kako bi došli do podatka o GFR na raspolaganju imamo izračun iz sakupljenog dnevnog urina (često nepraktičan za bolesnike) te dostupne formule za njenu okvirnu procjenu koje koriste vrijednosti kreatinina iz krvi. Vrlo često laboratorij već u nalazu ponudi vrijednosti koju ćete opaziti kao „eGFR“ (od engl. estimated glomerular filtration – procijenjena glomerularna filtracija). Prilikom tumačenja svakako je potrebno imati na umu da ona povremeno može značajno podcijeniti stvarnu bubrežnu funkciju, ali je i precijeniti. Uz kreatinin, svakako je potrebno odrediti i vrijednosti ureje u krvi – njena vrijednost također raste s progresivnim pogoršanjem bubrežne funkcije.

Vrijednost GFR govori o stadijima Kronične bubrežne bolesti:

Stadij 1 - Opis: Bubrežno oštećenje uz normalnu ili povećanu GFR - GFR: >90 mL / min / 1,73m2

Stadij 2 - Opis: Bubrežno oštećenje uz blago smanjenu GFR - GFR: 60-89 mL / min / 1,73m2

Stadij 3 - Opis: Umjereno smanjena GFR - GFR: 30-59 mL / min / 1,73m2

Stadij 4 - Opis: Ozbiljno smanjena GFR - GFR: 15-29 mL / min / 1,73m2

Stadij 5 - Opis: Završni stadij kronične bubrežne bolesti - GFR: < 15 mL / min / 1,73m2

Smanjena GFR govori o pogoršanju osnovne bubrežne bolesti ili pak usporednoj pojavi nekog od faktora koji mogu dodatno narušiti već oslabljenu bubrežnu funkciju (primjerice manjak cirkulirajuće krvi – dehidracija, infekcija mokraćnog sustava, akutno zbivanje poput srčanog ili moždanog udara…). Važno je na vrijeme zamijetiti o kojem bi faktoru moglo biti riječ jer njegovim liječenjem navedeno pogoršanje može biti reverzibilno i bubrežna funkcija se može oporaviti.

Porast GFR znači postepen oporavak bubrežne funkcije.

Stabilan GFR u bolesnika s KBB znači stabilnu bubrežnu funkciju.

Velik broj osoba starije životne dobi (> 75 godina) ima snižen GFR, no u najvećem broju slučajeva ne radi se o stvarnoj bolesti bubrega, već o postepenom propadanju bubrežne funkcije koje je posljedica cjelokupnog starenja organizma. Ovaj poremećaj uglavnom ne napreduje iznad 3. stadija KBB, osim ukoliko ne dođe do pojave još nekog od rizičnih faktora ili zbivanja koji mogu ubrzati propadanje bubrežne funkcije.

Dijagnoza KBB može se postaviti i testiranjem urina. Pojava albumina ili proteina u urinu (što se stručno naziva albuminurija / proteinurija) pokazatelj je bubrežne bolesti. Čak i malen udio albumina u urinu može biti rani znak KBB u nekih osoba, posebice onih s od ranije poznatom šećernom bolešću i arterijskom hipertenzijom.

Radiološka dijagnostika poput CT-a i ultrazvuka efikasna je u procjeni problematike koja je dovela do poremećaja bubrežne funkcije. Navedenim dijagnostičkim pregledima mogu se otkriti mokraćni kamenci ili pak drugi poremećaji, primjerice ciste bubrega koje mogu bit nasljedne (policistična bolest bubrega) ili stečene.

Još jedna metoda koristi se u dijagnosticiranju KBB, a to je biopsija bubrega. Radi se o proceduri kojom se, pod kontrolom UZV, tankom iglom uzima mali komadić tkiva bubrega koji se potom može analizirati. Biopsija bubrega je vrijedan dijagnostički postupak kojim se mogu otkriti razni imunološki poremećaji u podlozi bubrežne bolesti.

Bubrezi igraju nezamjenjivu ulogu u održavanju ravnoteže u tijelu, uklanjajući štetne tvari i regulirajući važne kemijske spojeve. Razumijevanje važnosti pravovremene dijagnoze i liječenja bubrežnih problema ključno je za očuvanje cjelokupnog zdravlja organizma.