Zaduha (dispneja)

Što je zaduha?

Zaduha (dispneja), koja se obično naziva i kratkoća daha, subjektivni je osjećaj neugodnog disanja koji se sastoji od osjeta različitog intenziteta. To je uobičajeni simptom (a ne sama bolest) koji pogađa milijune ljudi u svijetu te može biti primarna manifestacija plućne, srčane, neuromuskularne, psihogene ili sistemske bolesti (ponekada i njihovih kombinacija). Zaduha može biti akutna ili kronična, akutna se javlja nekoliko kroz nekoliko sati do nekoliko dana, a kronična je prisutna dulje od 4 do 8 tjedana. Zaduhe može biti i periodično pojavna (intermitentna).

Razlozi zaduhe

Ipak daleko najčešći razlozi zaduhe (dispneje) napose one izraženijeg stupnja (posebice koja se intenzivira u naporu) su bolesti dišnog i kardovaskularnog sustava.

Primarne bolesti dišnog sustava koje izazivaju simptome zaduhe mogu uključivati:

• astmu,
• kroničnu opstruktivnu bolest pluća (i akutne egzacerbacije istih),
• akutne i kronične upalne bolesti pluća (patologiju plućnog intersticija – plućnu fibrozu),
• plućnu emboliju,
• maligne bolesti pluća,
• pleure, pleuralne izljeve (nakupljanje tekućeg sadržaja u prostoru između 2 lista plućne ovojnice),
• pneumotoraks ili aspiraciju (ulazak tekućeg ili krutog sadržaja, najćešće takućine i hrane u dišne puteve)

Primarni kardiovaskularni (srčano-žilni) razlozi zaduhe mogu uključivati:

• kongestivno zatajenje srca ( ponekad s razvojem plućnog edema),
• akutni koronarni sindrom (infarkt miokarda ili nestabilnu anginu pectoris),
• perikardijalni izljev,
• valvularnu srčanu manu,
• plućnu hipertenziju,
• srčanu aritmiju itd.

Rjeđi, ali mogući razlozi zaduhe mogu biti neuromišićni faktori potput stanja nakon traume prsnog koša s prijelomima rebara, morbidna pretilost, kifoskolioza (i drugi teški defomiteti kralješnice i prsnog koša), bolesti središnjeg živčanog sustava (CNS) ili leđne moždine ili neuromišićne spojnice (amiotrofična lateralna skleroza, mijastenija gravis) , paraliza freničnog živca…

Neke sistemske bolesti mogu uvjetovati pojavu zaduhe (subjektivnog osjećaja nedostatka zraka) poput anemije, akutnog zatajenja bubrega, tireotoksikoze, ciroze jetre…

Dio pacijenata koji imaju subjektivni osjećaj nedostatka zraka nemaju nikakvu organski bolest (somatski poremećaj) u podlozi već je razlog psihogeni faktor dotično može uključivati hiperventilacijski sindrom, psihogenu dispneju.

Evaluacija, dijagnoza i liječenje zaduhe

Evaluacija razloga zaduhe započinje s detaljnom anamnezom i kliničkim pregledom koji mogu precizno usmjeriti na primarnu bolesti u podlozi (anamneza dugogodišnjeg pušenja, gubitak na težini, periodično ili akutno iskašljavanje krvi, oticanje donjih ekstremiteta, intolerancija ležećeg položaja…).

S ciljem objektivizacije tegoba u svih bolesnika potrebno je učiniti barem pulsnu oksimetriju (neinvazivno mjerenje zasićenosti krvi kisikom) te RTG srca i pluća. U bolesnika s temeljitom sumnjom na srčanu etiologiju zaduhe nužno je učiniti EKG.

Daljnja obrada u ovisnosti o vodećoj patologiji može uključivati: plinsku analizu arterijske krvi, spirometriju, CO difuziju, MSCT prsnog koša, MSCT plućnu angiografiju, bronhoskopiju, ultrazvuk srca, ergometriju, MSCT i klasičnu koronarografiju …

Liječenje zaduhe - dispneje se sastoji od liječenja osnovne bolesti. Akutnu dispneju u podlozi koje je akutna respiracijska insuficijencija iskusnom kliničaru prilično je jednostavno etiološki razjasniti (otkriti bolest u podlozi). Kronična zaduha bez specifičnih anamnestičkih i kliničkih obilježja vrlo često zahtijeva multidisciplirani pristup te suradnju pulmologa, kardiologa, otorinolaringologa a ponekad i neurologa.