CK (KREATIN KINAZA)

CK sudjeluje u stvaranju energije potrebne za rad mišića. Nalazi se u većim koncentracijama u skeletnim mišićima, srčanom mišiću i mozgu. Mjerenje aktivnosti CK koristi se u dijagnostici i liječenju infarkta miokarda i kao najosjetljiviji pokazatelj oštećenja mišića. CK je dimer koji se sastoji od M-mišićne i/ili B-moždane podjedinice koje se udružuju kako bi formirale izoenzime CK-MM, CK-MB i CK-BB. CK-MB je prisutan u srčanom mišiću i u manjoj mjeri u skeletnim mišićima. CK-BB prevladava u mozgu, prostati, crijevima, plućima, bubrezima, mjehuru, maternici, jetri, štitnjači i posteljici. CK-MM prevladava u skeletnim i srčanim mišićima. U zdravih pojedinaca ukupna aktivnost sastoji se uglavnom od CK-MM, dok su drugi CK izoenzimi i varijante prisutni samo u tragovima ili nisu mjerljivi.

CK se povećava uvijek kada postoji nekroza ili regeneracija mišića i zato su vrijednosti povišene kod većine miopatija poput distrofije tipa Duchenne i kod stanja koja se povezuju s nekrozom mišića poput rabdomiolize. Ukupna vrijednost CK može se povećati i kod bolesti centralnog živčanog sustava poput Reyevog sindroma gdje povećanje od 70 puta ukazuje na težinu encefalopatije. CK aktivnost se povećava nakon oštećenja miokarda. Proporcionalno povećanje CK-MB frakcije do neke mjere ovisi o veličini oštećenja miokarda i o prethodnim oštećenjima. Promjene u odnosu CK-MB i CK-MM mogu se koristiti za dijagnosticiranje infarkta miokarda. Ukupna procjena CK u svrhu dijagnosticiranja infarkta miokarda može se poboljšati određivanjem CK u uzorcima koji se uzimaju prilikom prijema 4, 8 i 12 sati nakon prijema. 50 %-tno povećanje vrijednosti CK po satu, ukazuje na razliku između akutnog infarkta miokarda i stanja bez infarkta. Povećana aktivnost CK kod zdravih ljudi može se naći kod ozljeda i jačih udaraca, nakon intramuskularne injekcije i nakon povećane mišićne aktivnosti.

Nisu klinički značajne.

Nalaz je gotov isti dan.