Inzulin

Inzulin luče β-stanice Langerhansovih otočića gušterače, kao odgovor na stimulaciju glukozom i glavna mu je uloga regulacija šećera u krvi. Intenzitet lučenja inzulina ima bifazično obilježje. Tijekom prve faze (nekoliko sekundi do nekoliko minuta) inzulin se izlučuje iz sekretornih granula i djeluje na stanice povećavajući propusnost stanične membrane za glukozu. Potom nakon razdoblja odgode, nastupa druga faza izlučivanja novosintetiziranog inzulina. Uloga inzulina u tijelu je unos glukoze iz krvi u tjelesne stanice gdje se ta glukoza pretvara u energiju. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novoga šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). Ako inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne stanice. Preostali šećer se zadržava u krvi što se može izmjeriti.

Neregulirano izlučivanje inzulina je glavni uzrok hipoglikemije. Ovo nastaje kao rezultat inhibicije glukoneogeneze, npr. kao rezultat ozbiljnih oštećenja jetre ili bubrega, adenoma Langerhansovih otočića ili karcinoma. Snižena tolerancija glukoze za vrijeme trudnoće zahtijeva liječenje.

Preniske koncentracije slobodnog, biološki aktivnog inzulina dovodi do nastanka dijabetes mellitusa. Mogući uzrok tome je oštećenje ß-stanica (tip-I dijabetes), smanjena aktivnost inzulina ili smanjena sinteza u gušterači (tip II), zatim cirkulirajuća protutijela na inzulin, zakašnjelo izlučivanje inzulina ili nedostatak inzulinskih receptora.

Nalaz je gotov isti dan.

Za ovu pretragu potrebno je biti natašte.