Trijodtironin - T3

T3 (trijodtironin) je hormon kojega luči štitnjača pod utjecajem TSH iz prednjeg režnja hipofize. Od ukupne koncentracije T3 u krvi , oko 80 % nastaje dejodinacijom T4 (tiroksina) u perifernim tkivima, a 20 % ima porijeklo iz same štitnjače. Stoga razina T3 u serumu dobro pokazuje funkcionalni status perifernog tkiva (jetre), više nego sekrecijsku funkciju štitnjače. Više od 99% T3 vezano je za transportne proteine. Međutim, T3 ima oko 10 puta manji afinitet za vezanje na proteine od T4, tako da promjene u proteinima-nosačima imaju puno manji učinak na koncentraciju slobodnog T3 nego na slobodni T4. Iako je određivanje koncentracije T3 manje važno kod procjene metaboličkog statusa, u usporedbi s određivanjem T4, postoje stanja gdje se to može procijeniti jedino dodatnim mjerenjem razine T3, npr. izolirana T3 toksikoza (ona je otprilike 10% svih oblika hipertiroidizma) ili rana faza hipertiroidizma te u relapsu hipertiroidizma u kojem je u početku samo T3 povišen. T3 je najvažniji parametar za dijagnozu toksikoze uzrokovane prevelikom količinom levotiroksina, budući da je samo frakcija T3 nastala perifernom konverzijom, metabolički aktivna te preveliki unos levotiroksina se može ispravno detektirati samo na osnovi povišene razine T3. Ukupni T4 i fT4 često su povišeni kod ovog liječenja, čak i bez predoziranja.

Povišena razina T3 može se naći kod pojačanog rada štitnjače, u virusnom hepatitisu, karcinomu štitnjače, guši, hipertiroidizmu, T3 toksikozi, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, diabetes mellitusu, posttraumatskom stresu, miasteniji gravis i cirozi jetre.

S obzirom da se pretvaranje T3 iz T4 događa u jetri, svaka promjena u funkciji jetre može imati utjecaj na razinu T3 u krvi. Smanjenje pretvaranja T3 iz T4 rezultira sniženjem koncentracije T3 u serumu. To može biti zbog utjecaja nekih lijekova te u brojnim ozbiljnim ne-tiroidnim oboljenjima, npr. krajnja faza oštećenja bubrega, dekompenzirana ciroza jetre, uznapredovali rak, anoreksija nervosa te brojna druga stanja u intenzivnoj njezi (kardiogeni ili septički šok).

Nalaz je gotov isti dan.

Uzorkovanje krvi za određivanja hormona štitnjače trebalo bi biti natašte, odnosno da je pacijent bez jela barem 4 sata. Ukoliko pacijent uzima lijekove za liječenje bolesti štitnjače, potrebno je da krv izvadi ujutro prije terapije. Nakon vađenja krvi, pacijent treba popiti svoj lijek za štitnjaču. Pacijent ne bi trebao uzimati nepropisane lijekove, biljne lijekove, suplemente ili dodatke prehrani bez prethodnog savjetovanja s liječnikom jer ovi preparati mogu utjecati na rezultate nalaza.