EMNG gornjih ekstremiteta

EMNG gornjih ekstremiteta je elektrofiziološka pretraga kojom se analizira i ispituje električna aktivnosti mišića i provodljivost perifernog živčanog sustava na rukama i nogama. Pretraga se sastoji od više postupaka, stimulacije živaca strujom putem površinske elektrode na više regija ekstremiteta, te aplikaciju tanke, jednokratne iglene elektrode u više mišića po ekstremitetu ili trupu. Elektromioneurografija daje uvid u stanje mišića, pokazuje da li je slabost i gubitak mišićne mase posljedica bolesti živaca ili je posljedica bolesti samog mišića, te određuje visinu mjesta i vrstu oštećenja perifernih živaca. Da bi pretraga bila uspješna i za bolesnika ugodna, potrebna je dobra suradnja bolesnika i neurologa.

EMNG pretraga nije agresivna i ubraja se u pretrage niskog rizika.

Radi se pomoću stimulacijskih i registracijskih elektroda.

Elektrode mogu biti površinske i igle elektrode. U Poliklinici Aviva koristimo obje vrste elektroda.

Kako bi pretraga bila uspješna i za bolesnika ugodna, potrebna je dobra suradnja bolesnika i neurologa.

Pretragu, kao i interpretaciju nalaza radi specijalist neurolog educiran za kliničku elektromioneurografiju i neuromuskularne bolesti.

EMNG pretraga uključuje:

• neurološku anamnezu,
• analizu dosadašnje medicinske dokumentacije,
• ispitivanje i analizu pojedinog dijela igla elektrodom (elektromiografija). Širina obrade ovisi o dijagnozi bolesti i nije ista za svakog pojedinog bolesnika,
• zaključak i analizu rezultata cjelokupnog EMNG-a (elektromioneurografije) radi specijalist neurolog educiran za kliničku elektromioneurografiju i neuromuskularne bolesti,
• kratku konzultaciju s bolesnikom o rezultatu obrade.

Pretraga je korisna kod postojanja simptoma poput boli, utrnulosti, trnjenja, mravinjanja, žarenja, pečenja, strujanja, hladnoće, gubitka mišićne mase ili motoričke slabosti mišića. Liječnik vas može uputiti na ovu pretragu prilikom obrade raznih bolesti poput radikulopatije ( bol u vratu, križima, hernija/prolaps intervertebralnog diska), sumnje na postojanje polineuropatije ili mononeuropatije ( npr. kao posljedica šećerne bolesti, konzumiranja alkohola, nedostataka vitamina, kemoterapije, infekcije, imunološke ili nasljedne bolesti), amiotrofične lateralne skleroze, miopatije, mišićne distrofije, mijastenije gravis, polimiozitisa, nakon traumatskih oštećenja perifernih živaca, itd.