Inverzija uloga

Velik broj osoba srednje životne dobi je u poziciji da preko noći moraju postati roditelji svojim roditeljima, što ni jednoj ni drugoj strani nije prirodno, niti ugodno. Što su neke uloge duže trajale, to je naš otpor prema njihovom mijenjaju veći, a što su osobnije – to su njihove izmjene veći udarac na naš identitet.

U ljudskoj prirodi je da smo jako skloni vezivati se za određene uloge, kao što smo skloni i drugima namjenjivati određene uloge u našem životu (nekad manje, a nekad više uvažavajući želje i potrebe onog drugog!).

Što su neke uloge duže trajale, to je naš otpor prema njihovom mijenjaju veći, a što su osobnije – to su njihove izmjene veći udarac na naš identitet. Inverzija uloga u obitelji na relaciji roditelj starije životne dobi  – dijete srednje životne dobi spada u promjenu uloga koje su temelji naših identiteta, zahtjevna je i onda kada se odvija postepeno, kao dio prirodnog procesa u kojem onaj koji vodi postaje onaj kojeg se vodi, a onaj koji je do nedavno bio vođen postaje onaj koji vodi.

U, iz današnje perspektive „mirnodopskim” uvjetima, ta tranzicija uloga je postepena i napreduje malim koracima koji su dovoljno veliki da jedna i druga strana registriraju promjenu i polako se na nju adaptira, ali dovoljno mali da stignu na vrijeme reagirati i promijeniti ako nešto ne funkcionira, što jednoj i drugoj strani daje osjećaj kontrole i sigurnosti. Izvanredna situacija koju trenutno proživljavamo taj prirodan proces ubacuje na „fast forward”.

Velik broj osoba srednje životne dobi je u poziciji da preko noći moraju postati roditelji svojim roditeljima, što ni jednoj ni drugoj strani nije prirodno, niti ugodno. Stvar je dodatno zakomplicirana time što je svaka izloženost visokoj razini straha praćena porastom agresije (dio prirodnog obrambenog mehanizma) koja se kanalizira  prema samom sebi kao neki oblik autodestruktivnog ponašanja (npr. nekvalitetna briga prema samom sebi) ili agresija prema van (porast nervoze, impulzivnosti, napetosti). Zbog toga smo svi ovih dana malo kraćeg fitilja, osim što smo pojačano umorni, pa se to možda malo manje vidi na van. Pri tome najčešće stradaju oni koji su nam najbliži, u koje imamo najviše povjerenja i od kojih očekujemo najmanju odmazdu nakon nekog neprimjerenog ispada. Ovih dana to često izgleda tako da „odraslo dijete” koje putem medija svakodnevno više puta čuje kako mora voditi brigu o roditeljima osjeća visoku odgovornost za njihovu sigurnost, što ga onda tjera na „odgojne metode” na daljinu (zbog korone), najčešće u obliku da roditeljima opetovano ponavlja što trebaju raditi. Uz to, kao pravi roditelj, nastoji dobiti garanciju da će oni to i poslušati. S druge strane roditelj koji nije navikao da mu njegovo dijete, kojem je on do jučer davao upute za život sada govori što smije, a što ne smije raditi, takve upute nerijetko doživljava kao oblik poniženja. Paralelno zbog čitave situacije osjeća  bijes jer se osjeća nemoćno, u strahu je jer više puta dnevno čuje da spada u ugroženu skupinu, zasićen je zatvorenosti u četiri zida, a nerijetko smatra da se u životu toliko toga namorao, da mu se jednostavno više ne da slušati da nešto mora. Situaciju dodatno elektrizira to što je jedna i druga strana zbog intenziteta straha koju proživljava zbog korone i potresa emocionalno iscrpljena, pa nam komunikacijske vještine nisu prioritet.

Rekla bih da u ovim situacijama nije problem ako je komunikacija u toj inverziji uloga nespretna i frustrirajuća ukoliko nije izazvana ozbiljnijim, dugotrajnim problemima u odnosu roditelj – dijete. Ukoliko su temelji tog odnosa dobri, preživjeti će oni ove potrese i preslagivanje baš kao i zgrade sa dobrim temeljima. Ono što je u ovakvim situacijama izrazito korisno, ako prepoznamo da li se netko ne svađa s nama, vlastitom nemoći, prebrzom promjenom, gubitkom kontrole i krizom identiteta koju one izazivaju. Svađe za koje znamo da nisu osobne, koje nismo izazvali mi nego situacija, psihološki manje bole i lakše ih je prevladati. I zato, ako padnu teške riječi, zapitajte se s kim se Vi i/ili Vaš sugovornik trenutno svađate, s Vama ili sa svojom nemoći!

 

PITAJ LIJEČNIKA

Niste pronašli odgovor na pitanje koje vas zanima? Ovdje upišite svoje pitanje i naši liječnici će vam odgovoriti u najbržem mogućem roku.
POŠALJITE PITANJE