Koronavirus i mentalno zdravlje i zašto je pored higijene ruku, važna i higijena uma!

Vrijeme je za preslagivanje nekih osobnih i društvenih prioriteta, šteta što je izazvano koronavirusom, ali ako iz ovoga svi skupa nešto naučimo, bit će to velika vrijednost i kapital za budućnost! Pazite na sebe i druge! Pročitajte praktične savjete naše psihologinje, prof. Danijele Bučević.

Pojava straha prilikom suočavanja s opasnošću, normalna je ljudska reakcija koja ima vrlo važnu, zaštitnu ulogu. Strah je tu da mobilizira naše fizičke i mentalne resurse za suočavanje s opasnošću. Dakle, nije problem ako na opasnost reagiramo strahom, problem je kada mi više nismo u stanju upravljati tim strahom, pa on upravlja nama. Kada se to dogodi, strah može prerasti u paniku, panika pali puno unutarnjih, lažnih alarma koji mogu, doslovno u nekoliko milisekundi, izbaciti iz takta naš um i tijelo – do razine da postanemo „neupotrebljivi”. U tom stanju osoba privremeno gubi kontrolu nad sobom, pa obeshrabrena vlastitom, trenutnom nemoći misli da je upravo to stanje panike mjera njene stvarne snage, tj. slabosti, te da takva u situaciji stvarne opasnosti neće imati snage za odraditi sve što bi trebala da zaštiti sebe i svoje bližnje (što uopće ne mora biti točno, ali o tome ću opsežnije nekom drugom prilikom). Nadalje, u suočavanju s „nevidljivim” opasnostima koje ne možemo opipati situaciju nam otežava i evolucijski princip: „Bolje da te prepadnem jednom viška, nego jednom manjka!”. Ako se to manifestira tako da se čovjeku od štapa učini da vidi zmiju, problem je puno manji jer će on ubrzo uvidjeti da je to zapravo štap, da je njegov strah bezrazložan i da se može opustiti. Ali ako se radi o lažnom alarmu na nešto tako sitno kao što je virus nevidljiv ljudskom oku – teško je dobiti potvrdu da li smo u stvarnoj ili zamišljenoj opasnosti, da li je ta opasnost velika, srednje velika ili mala. U toj situaciji um nema direktnu i jasnu informaciju o prisutnosti ili odsutnosti opasnosti, ne zna kad se možemo opustiti, zbog čega duže ostajemo u napetom stanju i onda kada prave opasnosti nema. To nas nepotrebno iscrpljuje i smanjuje naše resurse za suočavanje sa situacijama kada smo u stvarnoj opasnosti.

Važno je imati osjećaj kontrole nad situacijom

Ono što je također bitno, strah nekad jest, ali nekad nije proporcionalan stvarnoj opasnosti. Naš strah u najvećoj je mjeri odraz našeg dojma koliko je nešto opasno, te je u vrlo direktnoj vezi s našim, subjektivnim osjećajem kontrole koju imamo ili nemamo nad situacijom. Kod stvari koje su nam od ranije poznate, čak i ako su opasne, informacije kojima raspolažemo pomažu nam stvoriti jasniju sliku o opasnosti, mogućim posljedicama te njihovom utjecaju na našu budućnost. To nam povećava osjećaj kontrole, osjećamo se manje ranjivo i nemoćno te imamo jasniju sliku toga što možemo / trebamo napraviti za kvalitetnije suočavanje s posljedicama te opasnosti, te kad smo u poziciji da možemo djelovati (tipa: nakon poplave koliko je obitelji kojima treba osigurati privremeni dom, hranu, kad mogu početi građevinski radovi…). Sjetite se samo, ukoliko poznamo nekog tko zna imati neugodne reakcije, ali znamo koje su i kako se osoba nakon toga ponaša (npr. da li se brzo smiri ili je zlopamtilo…), njena neugodna reakcija će nas manje uznemiriti nego li kad istu stvar doživimo od osobe koju ne poznamo. Razlog je što kod nepoznate osobe ne možemo predvidjeti kako će trenutno ponašanje utjecati na naš odnos u budućnosti. Slično je i prilikom našeg suočavanja s virusima – gripu poznamo, koronu – ne! To je jedan od bitnih faktora zbog kojeg društvo u cjelini jest, i treba biti toliko oprezno u pogledu koronona virusa SARS- CoV-19.
Osim našeg dojma i informiranosti o nekom problemu, strah u velikoj mjeri ovisi o količini vremena koje provedemo misleći o nekom problemu. Pesimisti će reći, problem neće nestati ako mi prestanemo misliti o njemu, ali vjerujte da neće nestati niti ako vi o njemu mislite 24 sata dnevno. Količina vremena koju Vi provedete misleći o koronavirusu njega naprosto neće napraviti manje prisutnim i opasnim.

Dugotrajno razmišljanje o koronavirusu prepustimo znanstvenicima i ljudima od struke, jer oni su jedini čije dugotrajno razmišljanje može utjecati na to koliko će koronavirus biti opasan za nas u budućnosti….u njihovom slučaju dugotrajnije razmišljanje o koronavirusu ima smisla, moje i vaše – ne baš. U našem slučaju puno je važnije pridržavanje preporuka epidemiološke službe!

Kako se misli materijaliziraju u našem tijelu?

Uznemirujuće misli pokreću niz uznemirujućih emocija koje pokreću slijed hormonalnih reakcija koje destabiliziraju tijelo, što onda negativno utječe na naše ponašanje, pa smo u konačnici manje sposobni napraviti neke druge stvari koje bi mogle biti korisne za nas i druge….ukoliko se to dovoljno puta ponovi, proces se automatizira i tad je puno teže utjecati na njega. Svi koji su se borili s anksioznošću dobro znaju o čemu govorim. Osim toga, uznemirenost nije nepraktična samo u pogledu naše efikasnosti za razno razne poslove, ona izaziva biokemijske procese koji čovjeku direktno ruše imunitet, što onda virusima olakšava posao… Ja bih da im ga zakompliciramo! 😉 ili, u teškim trenutcima, shvatite zabavu vrlo ozbiljno! 🙂
Netko može reći: “Pa nije sad da ja biram koliko ću o nečem misliti, meni te misli dođu same od sebe…”. To i jest i nije točno. Svi dobro znamo kako je nacija u vrijeme nogometnog prvenstva puno manje mislila o nekim osobnim problemima, nego li kad je ono prestalo. To se zove – Stop tehnika, ili pojednostavljeno – okupiranje pažnje. U narodu za to postoji izvrsna uzrečica: „Nezaposlen mozak, đavolje igralište.”. I baš zato, ako ste u izolaciji – okupirajte svoj um nečim po svom izboru, birajte vlastiti „mentalni program”, da Vam unutarnji režiser horor filmova ne nametne nešto po svom izboru …;) To pogotovo važi za malu djecu!

A sad, s teorije u praksu: osnovne preporuke za mentalnu higijenu u vrijeme izolacije:
1. Tijekom izolacije uspostavite rutinu dnevnih aktivnosti koje će Vam pomoći da ojačate osjećaj kontrole nad situacijom, te u izvanrednim okolnosti sačuvati normalnost svakodnevnog života!
2. Ostanite aktivni! Održavajte osobnu higijenu, vodite računa o svakodnevnoj pripremi svježih obroka, bavite se fizičkom aktivnošću, čitajte, bavite se hobijima koje volite… U skladu sa preporukom br. 1., nastojte ove aktivnosti svaki dan obavljati u približno isto vrijeme.
3. Održavajte socijalne kontakte! U današnje vrijeme prostorna distanca zaista nije prepreka za to da vidimo i čujemo drage ljude, razmijenimo svakodnevne informacije… s naglaskom na to da ograničimo vrijeme koje ćemo tijekom razgovora posvetiti koronavirusu, te da više razmjenjujemo korisne i praktične informacije oko toga kako provesti vrijeme kod kuće (razmjena recepata, preporuke knjiga, filmova, … i sl.). Možda je ovo prilika da nadoknadimo vrijeme za bliske osobe, pretresemo teme koje već neko vrijeme čekaju na red i podsjetimo se koliko smo jedni drugima važni 🙂 osim što je to zabavnije nego dugotrajna priča o koronavirusu, to podiže razinu Serotonina, često nazivanog hormon sreće… i, podiže imunitet! Biti sam i biti usamljeni nije isto! Iskoristimo mogućnosti koje nam ova razlika pruža!
4. Preuzmite kontrolu nad vlastitim „zabrinutim” mislima! Kao što sam ranije rekla, prirodno je i normalno da u situaciji opasnosti reagiramo zabrinutošću i taj dio na neki način treba „odraditi”, ali pri tome paziti da ne upadnemo u mentalnu centrifugu iz koje onda nećemo moći van. Odredite 10-20 minuta dnevno u kojima možete brinuti koliko god želite. Ako se to nastavi po isteku tih 20ak minuta, recite sebi „O tome ću misliti sutra kad bude vrijeme za zabrinutost, sad ne.”. Ukoliko Vam se „zabrinute” misli svejedno pojave tijekom dana, samo ih registrirajte i sebi recite: „To je samo prolazna misao, njome ću se baviti kad bude vrijeme za zabrinute misli.” i nježno vratite svoje misli na ono čime ste se ranije bavili. Ukoliko ovo ponovite dovoljno puta, proces će se automatizirati i Vi ćete sve bolje upravljati svojim „zabrinutim” mislima. Ako mislite da ovo nema smisla i/ili da ne može biti efikasno, sjetite se samo koliko puta ste to isto uspješno primijenili za neke omražene obveze (čišćenje ormara, preslagivanje ladica ili peglanje npr.). I da, vrijeme za brigu nemojte rasporediti navečer prije spavanja…
5. Izbjegavajte višekratno informiranje o koronavirusu! Informirajte se 2 puta dnevno putem medija koji daju provjerene, znanstveno relevantne informacije – najbolje u vrijeme kada se javnosti obraća Nacionalni krizni stožer.
6. Ne zaboravite: koliko god trajalo, ovo će jednom proći! Kad se to dogodi, trebat će nam snaga i pribranost za saniranje posljedica. Što u boljem pojedinačnom i grupnom, fizičkom, psihičkom i društvenom stanju to dočekamo – svima će nam biti bolje! Vrijeme je za preslagivanje nekih osobnih i društvenih prioriteta, šteta što je izazvano koronavirusom, ali ako iz ovoga svi skupa nešto naučimo, bit će to velika vrijednost i kapital za budućnost!

Pazite na sebe i druge!

 

Prof. Danijela Bučević, psihologinja

PITAJ LIJEČNIKA

Niste pronašli odgovor na pitanje koje vas zanima? Ovdje upišite svoje pitanje i naši liječnici će vam odgovoriti u najbržem mogućem roku.
POŠALJITE PITANJE