Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja - predrasude o mentalnom zdravlju i samostigmatizacija
Iako mnogo pričamo o mentalnom zdravlju, i dalje se u društvu susrećemo s različitim predrasudama i stigmom osoba koje traže stručnu pomoć jer kod sebe uočavaju različite psihološke smetnje ili čak simptome psihičkih poremećaja i bolesti. Reakcije javnosti, odnosno negativni stavovi okoline o oboljelima (takozvana stigma), u psihološkim su istraživanjima identificirani kao glavna prepreka u traženju pomoći te važna odrednica subjektivne dobrobiti oboljele osobe.
Primjerice, istraživanja provedena o stavovima prema osobama oboljelima od depresivnog poremećaja ukazuju na sklonost da se simptome depresije karakterizira kao „slabost karaktera“, a odgovornost za njezinu pojavu u većoj se mjeri pripisuje oboljeloj osobi za koju mnogi smatraju da ima kontrolu nad svojim stanjem.
Stigmatizirajući stavovi prema oboljelima od depresije sadržajno uključuju umanjivanje njihova problema, u čemu leži posebna opasnost od nepružanja adekvatne podrške i pomoći jer je depresija u očima javnosti često banalizirana.
Upravo zbog navedenog, mnoge osobe nakon što saznaju dijagnozu koja opisuje njihove psihičke teškoće, identificiraju sebe s postojećom društvenom stigmom o osobama s tom dijagnozom i počnu o sebi razmišljati isključivo na temelju postavljene dijagnoze što onda dodatno ugrožava njihovo mentalno zdravlje. Ovakav kognitivni proces označava internalizaciju stigme i naziva se samo-stigmatizacijom, a povezan je sa sniženim samopoštovanjem – vjerovanjem u to koliko vrijedimo kao osoba i samoefikasnošću -vjerovanjem u to da su naše sposobnosti dovoljno dobre za uspješno izvršavanje izazova svakodnevice.
Etiketiranje sebe i vlastite vrijednosti na osnovu postavljene dijagnoze pojačat će osobnu patnju oboljele osobe te smanjiti vjerojatnost uključivanja u tretman kao i njegovu efikasnost, zbog čega je važno obratiti pozornost na način na koji interpretiramo svoje smetnje, prepoznati vlastitu stigmu i raditi na njenom smanjivanju. Za osobu koja sebe stigmatizira, traženje pomoći može djelovati kao dodatna prijetnja za vlastito samopoštovanje jer u postojećem sustavu vjerovanja djeluje kao „dokaz vlastite slabosti“ ili „potvrda nemogućnosti da se nosi s postojećom situacijom“.
Zapamtite, etikete su za stvari, ne za ljude! Postavljena dijagnoza ne označava vrijednost Vas ili Vašeg bližnjeg već služe stručnjacima koji se bave mentalnim zdravljem da bi bolje opisali vašu kliničku sliku i na osnovu toga pružili adekvatnu vrstu pomoći koja može uključivati različite oblike tretmana:
individualnog, grupnog, psihijatrijskog, psihološkog, psihoterapijskog, medikamentoznog, a po potrebi i suradnju sa stručnjcima ostalih profila; primjerice neurolozima, endokrinolozima i sl.. Umjesto da na dijagnozu gledate kao oznaku Vaše vrijednosti, pokušajte o njoj razmišljati kao opisu Vašeg trenutnog stanja. Činjenica da teškoće s kojima se suočavate imaju svoje ime može biti olakšavajuća jer znači da postoji još ljudi koji prolaze slična iskustva i još važnije, postoje stručnjaci koji se tim područjem bave i mogu Vam pomoći.
Ukoliko kod sebe primjećujete visok stupanj osobne patnje i narušavanje vlastitog zadovoljstva i efikasnosti u svakodnevici ne ustručavajte se potražiti stručnu pomoć. Tu smo za Vas!