Tuga i kako se nositi s njom?
Tuga i kako se nositi s njom?
Tuga je jedna od naših osnovnih emocija, što znači da je univerzalna (javlja se kod svih ljudi) i neizbježna (svi ćemo tijekom svog života neupitno iskusiti tugu). Ono po čemu se međusobno razlikujemo stoga nije hoćemo li tugu osjetiti ili ne, već u kojem intenzitetu i koliko često. Iako tuga spada u jednu od naših osnovnih emocija jedna je i od najomraženijih, a zbog čega mnogi o njoj izbjegavaju pričati, čime se dodatno produbljuje stigma oko tuge i pospješuje uvjerenje kako su mnogi oko nas sretniji od nas samih. Iz navedenih razloga mnogi ljudi imaju poteškoća s prihvaćanjem vlastite tuge čime dodatno produbljuju svoju patnju. Kako bismo osjećaj tuge lakše prihvatili, za početak je važno da ju bolje razumijemo. Tuga, kao i sve naše emocije, ima svoju ulogu i funkciju. Naime, emocije se javljaju kao signali koji ukazuju na to da je neka naša psihološka potreba zadovoljena (ugodne emocije) ili nezadovoljena (neugodne emocije). Emocije stoga možemo zamisliti kao „alarme“ ili „signale“ koji usmjeravaju naša ponašanja. Na primjer strah se javi kako bi signalizirao ugrozu naše potrebe za sigurnošću, što nas motivira da se sklonimo od izvora opasnosti. Ljutnja se javi kao odgovor na ugrozu naše potrebe za pravdom te nas motivira na akciju i obranu.
A tuga?
Tuga se javlja kao odgovor na odvajanje ili gubitak. Taj gubitak može biti fizički (na primjer smrtni gubitak bliske osobe) ili simboličan (npr. prekid veze u kojem gubimo svoju ulogu partner/ice). U oba primjera gubitak je stvaran. On se dogodio. Nešto ili nekoga smo izgubili i prirodno je da ćemo osjetiti tugu. Obzirom da je tuga neugodna emocija mnogi ljudi mogu pomisliti da je nepoželjna i beskorisna, ali to je daleko od istine, upravo je tuga odigrala jednu od važnih uloga u evoluciji naše zajednice te se često naziva „ljepilom zajednice“. Može zvučati kontradiktorno, ali tuga je zapravo emocija koja nas povezuje. Ona olakšava koheziju u društvenim grupama jer očekivanje ove emocije motivira ljude da ostanu povezani s onima koje vole, a druge oko nas potiče na skrbna ponašanja. U svojoj svakodnevici to možda primjećujete tako da vas ljudi češće pitaju kako se osjećate i provjeravaju vaše raspoloženje baš onda kad primijete da niste dobro. Prijatelji i članovi obitelji Vam poklanjaju više pažnje, ukućani vam više „ugađaju“ (na primjer rade najdraža jela da vas oraspolože, oblikuju svoje vrijeme i obaveze tako da vam budu više na raspolaganju i slično).
Razmislite sada malo o tužnim trenutcima u vlastitom životu i o ljudima koji su u to vrijeme bili tu za vas. Jesu li baš to ljudi koje danas smatrate najboljim prijateljima? Vrlo često jesu, jer upravo u teškim trenutcima ljudi posebno trebaju i cijene one koji im budu podrška, a zajedničko prolaženje kroz težak životan period jača snagu odnosa.
Do kraja čitanja ovog teksta možda ste već primijetili kako mijenjate stav o tuzi. Iako neugodna za osjećati, nikako nije negativna, baš suprotno, vrlo važna i značajna emocija! Ne samo da nas na dubljoj razini povezuje s drugima, već i sa samim sobom. Zapravo nam signalizira stvari, događaje, ljude koji su nam važni i pomaže nam da osvijestimo svoje vrijednosti te naučimo više cijeniti ono što imamo. Stoga, nemojte bježati od svoje tuge kao ni od ostalih emocija. Sjetite se da je svaka od njih, bilo ugodna ili neugodna, ovdje s razlogom i dopustite si osjetiti. Podsjetite se da na taj način zapravo osluškujete svoje potrebe. Plačite, vičite, pišite, crtajte... izrazite se onako kako vama to najviše odgovara. Jer ono o čemu će uvelike ovisiti kvaliteta naše svakodnevice je hoćemo li naše „alarme“ i „signale“ (emocije) poslušati i time zadovoljiti potrebe u podlozi ili ignorirati, potiskivati i time „gomilati“ nezadovoljene potrebe.