Veza između moždanog udara, neuroloških bolesti i mentalnog zdravlja

Neupitno je da postoji veza između našeg mentalnog zdravlja i rizika od nastanka moždanog udara, a osim posljedica na naše duhovno zdravlje u vidu depresije, moždani udar pogoduje i pojavi epilepsije i demencije. O tome kakve se fizičke promjene događaju u našem mozgu i kako one utječu na našu psihu objašnjavaju neurologinja specijalizirana za neuromuskulutorne bolesti, dr. med. Marija Ivica te specijalistica biologijske psihijatrije, dr. sc. Arijana Turčin, dok nutricionistica Katarina Robić otkriva koji mikro i makronutrijenti mogu pomoći u zaštiti i oporavku mozga.

Što je to moždani udar?

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari dolazi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica u zahvaćenim dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju.

Razlikujemo dva osnovna tipa moždanog udara:

• Ishemijski moždani udar, koji nastaje kao posljedica “začepljenja” krvne žile
• Hemoragijski moždani udar, do kojeg dolazi zbog puknuća krvne žile i izljeva krvi u mozak

Moždani udar godišnje pogađa oko šest do sedam milijuna ljudi u svijetu, a broj pacijenata mlađe i srednje dobi je u značajnom porastu. Jedan od nepromjenjivih rizičnih faktora za nastanak moždanog udara je i spol. Zbog dužeg životnog vijeka te hormonalnih promjena s kojima se suočavaju tijekom cijelog života, žene u pojedinim razdobljima života imaju povećani rizik od nastanka moždanog udara. Također, teže se od njega oporavljaju, imaju lošije ishode i manju kvalitetu života.

Imaju li životne okolnosti utjecaj na moždani udar, kakve posljedice može ostaviti te kako ga prepoznati objašnjava dr. Marija Ivica, subspecijalistica neuromuskularnih bolesti te stres, bilo akutni, bilo kronični, izdvaja kao jedan od ključnih čimbenika rizika.

Boli li moždani udar?

Većina osoba ne osjeti bol prilikom moždanog udara, no iznimka su glavobolje koje mogu biti intenzivne kod hemoragijskih oblika moždanog udara.

Tipični simptomi moždanog udara uključuju smetnje govora ili smislenosti rečenica koje osoba izgovara, nedostatak snage u ruci ili nozi, nestabilnost u hodu, smetnje vida poput gubitka dijela slike, dvoslika ili mutnog vida te obješeno lice.

Također, osim fizičkih simptoma, osobe tijekom moždanog udara mogu doživjeti spektar emocija - od straha do euforije, ponašati se drugačije nego obično, biti nezainteresirani, usporeni, zbunjeni ili, pak, naglo promijeniti karakter što okolini ponekad više nalikuje na psihijatrijski poremećaj.

Važno je napomenuti da ne treba odgađati posjet liječniku jer pravovremeno prepoznavanje, a zatim i zbrinjavanje moždanog udara pacijentu daje veće šanse za potpuni oporavak.

Utječe li stres na rizik od nastanka moždanog udara?

Stres definiramo kao stanje u kojem kod pojedinca dolazi do niza fizioloških i bioloških promjena kao odgovor na nemogućnost prilagodbe na zahtjeve iz okoline. Suočeno s takvom situacijom, naše tijelo pokreće kompleksne mehanizme neurološkog i endokrinog sustava za očuvanje homeostaze (ravnoteže) organizma. Te promjene koje se događaju u našem organizmu su multisistemske, a obuhvaćaju povećanje srčanog ritma i arterijskog tlaka, povećanje razine šećera u krvi, poremećaj koagulacijskih mehanizama, forsiranu kontrakciju srčanih i respiratornih mišića…

Mehanizam utjecaja na razvoj moždanog udara je multifaktorijalan, a stres pogoduje nastanku i pogoršanju kardiovaskularnih čimbenika rizika. Praćenjem pacijenata koji su bili izloženi neposrednom (akutnom) ili kroničnom stresu, pokazalo se da oni zaista imaju povećan rizik od razvoja moždanog udara.

Također, važno je napomenuti da riziku od moždanog udara doprinosi i niz nezdravih obrazaca ponašanja koji su često vezani upravo uz stres, a u pitanju su pušenje, sjedilački način života, neumjerena konzumacija alkohola, nezdrava prehrana bazirana na prerađenim namirnicama i pretilost.

Što je centralna neuropatska bol?

Centralna neuropatska bol koja se javlja nakon moždanog udara je uzrokovana oštećenjem središnjega živčanog sustava, a iako se može javiti i ranije, obično nastaje tri do šest mjeseci nakon moždanog udara i pogađa svaku desetu osobu koja je pretrpjela moždani udar.

Centralna neuropatska bol nastaje kao posljedica oštećenja centara za interpretaciju i regulaciju boli (talamus), a a pacijenti je obično opisuju kao hladnoću, bockanje, probadanje, strujanje, žareću ili goruću bol.

Nažalost, analgetici kod ovakvih stanja obično nisu učinkoviti, međutim, lijekovi poput antiepileptika, narkotika i antidepresiva mogu modificirati prijenos moždanih signala (neurotransmitera) te tako donijeti olakšanje.

Koja je veza između moždanog udara i epilepsije?

Moždani udar je najčešći uzrok epileptičkog napadaja i epilepsije u starijoj životnoj dobi. U rizičnoj skupini za razvoj epilepsije nakon moždanog udara su:

• osobe koje su imale težu kliničku sliku s oštećenjem većeg područja moždanog tkiva,
• osobe mlađe životne dobi,
• osobe koje su imale epileptički napad prilikom akutne faze moždanog udara ili se radilo o hemoragijskom moždanom udaru.

Epileptički napad nastaje kao posljedica prekomjernog izbijanja električnih impulsa živčanih stanica (neurona), a u kontekstu moždanog udara, razlikujemo dva oblika epileptičkog napada: akutni i odgođeni simptomatski epileptički napad. Termin simptomatski koristimo kada nam je poznat uzrok epileptičkog napadaja, a odnosi se na posljedice nastale nakon moždanog udara.

Kada govorimo o akutnom simptomatskom epileptičkom napadu, podrazumijevamo ataku koja je nastala unutar sedam dana od razvoja moždanog udara, a smatra se da je uzrokovana toksičnim i metaboličkim procesima nastalim kod moždanog udara.

Javlja se kod jedan do četiri posto bolesnika s ishemijskim moždanim udarom i 16 posto bolesnika s hemoragijskim. S obzirom na to da je rizik od ponavljanja neprovociranog epileptičkog napadaja nizak (oko 30%) ovakav napad se ne smatra epilepsijom.

Kada se neprovocirani epileptički napad javi nakon više od sedam dana od moždanog udara, tu govorimo o odgođenom simptomatskom epileptičkom napadaju. On pogađa otprilike šest do sedam posto osoba koje su doživjele moždani udar, a kod onih kod kojih se pojavi, u 85% slučajeva se javi unutar prve dvije godine od moždanog udara. Neprovociranim epileptičkim napadima podrazumijevamo napadaje kojima nije predhodila okolnost koja smanjuje prag podražaja živčanih stanica i pogoduje razvoju epileptičkog napadaja.

Za razliku od akutnog napadaja, odgođeni napad ima čak više od 60 posto šanse da ponovi što zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze epilepsije i propisivanje adekvatne terapije. S obzirom na to da ponavljajući napadaji mogu dovesti do ozljede, kognitivnih i bihevioralnih promjena te smanjiti kvalitetu života osobe, bitno ih je na vrijeme prepoznati i liječiti.

Uzrokuje li moždani udar demenciju?

Svaka četvrta osoba nakon moždanog udara razvije kognitivno propadanje koje nazivamo vaskularnom demencijom, a smatra se da čak 70 posto pacijenata nakon moždanog udara ima određene kognitivne poteškoće.

Demencija se razvija kroz tri do šest mjeseci nakon samog incidenta, a klinička slika i simptomi ovise o tome koje su anatomske regije mozga zahvaćene.

Demencija se može prezentirati smetnjama pamćenja, koncentracije, govora, razmišljanja ili ponašanja. Rizična populacija su starije osobe nižeg stupnja obrazovanja, kao i prisustvo više kardiovaskularnih čimbenika rizika kao što su pušenje, neadekvatna prehrana, nedostatak tjelesne aktivnosti i pretjerana konzumacija alkohola.

Mogu li “prehodati” moždani udar?

Takozvani tihi moždani udari zahvaćaju manja područja mozga ili do oštećenja moždane tvari dolazi na strateški manje ključnim područjima poput bijele tvari, a osoba prilikom njihovih nastanka nema kliničkih simptoma.

Oštećenja se potvrđuju uglavnom slučajno, neuroradiološkom obradom (CT ili MR mozga) i opisuju kao lezije različite veličine i kao kronične vaskularne lezije. Također, kronične vaskularne lezije nalazimo kod više od 85 posto bolesnika starijih od 65 godina, a koji nemaju moždani udar u anamnezi.

Ipak, teži stupanj zahvaćanja mozga ovakvim promjenama se povezuje s arterijskom hipertenzijom, srčanim aritmijama (fibrilacija atrija), bolestima karotidnih arterija te sklonosti razvoju vaskularne demencije i moždanog udara s kliničkim simptomima.

Kako prepoznati moždani udar?

Ako sumnjate da s vama ili nekim u vašoj blizini nešto nije u redu, poslužite se jednostavnim testom koji će vam pomoći utvrditi radi li se o moždanom udaru - ako osoba ne može izvesti neku od ove četiri naredbe, vrijeme je da bez odlaganja potražite pomoć liječnika:

1. NASMIJ SE Ako osoba ne može podići oba kuta usana, nešto nije u redu
2. RECI NEŠTO Nesuvisao, čudan ili nerazumljiv govor znak je da nešto nije u redu
3. PODIGNI RUKE Ako jedna ruka “pada”, nešto nije u redu
4. ISPLAZI JEZIK Ako je jezik "iskrivljen" ili se uvija na jednu ili drugu stranu, znak je da sasvim sigurno nešto ne valja

Ovaj test je poznat i pod nazivom FAST test - FAST je zapravo akronim za četiri simptoma na koja treba obratiti pažnju, a to su face (lice), arms (ruke), speech (govor) i time (vrijeme), odnosno podsjetnik da je potrebno reagirati odmah. Hrvatska inačica ovog akronima je GROM (govor, ruke, oduzetost odnosno asimetrija lica i minute unutar kojih je potrebno potražiti pomoć).

Preboljeli moždani udar ima veliki utjecaj na mentalno stanje pacijenta, ali i njegove okoline, a koliki - to u velikoj mjeri ovisi o stupnju moždanog deficita nakon udara, kaže psihijatrica Arijana Turčin. Kao najčešći psihički poremećaj koji prati moždani udar ističe depresiju, koja se može javiti i vrlo brzo nakon incidenta ali i nešto kasnije, kad se akutno stanje “slegne”.

Možemo li brigom za mentalno zdravlje smanjiti rizik od nastanka moždanog udara?

Svakako, svaki oblik brige za mentalno zdravlje može smanjiti rizik za nastanak moždanog udara. Za svakog pojedinca to može biti nešto drugo vrlo je važno preventivne aktivnosti prilagoditi sebi, kako bi provođenje bilo realno umjesto da ostane u sferi maštanja.

Potrebno je ograničiti utjecaj stresa koliko je to moguće, a pritom pomažu vježbe disanja, autogeni trening, relaksirajuće aktivnosti poput hobija i fizičke aktivnosti, kao i meditacija, yoga i slično. Ne pretjerujte ni s čim, to nije dobra strategija. Umjerenost i ravnoteža su ključne.

Također, izuzetno je važno adekvatno liječiti psihičke poremećaje, što znači redovito uzimanje propisanih psihijatrijskih lijekova, kao i uvažavanje uputa liječnika. Naravno, preduvjet je dobro postavljena dijagnoza.

Koji su mentalni poremećaji najopasniji u kontekstu rizika od nastanka moždanog udara?

S povećanim rizikom od moždanog udara povezuju se ponajprije anksiozni poremećaji i depresija, ali i drugi mentalni poremećaji povisuju mogućnost za tranzitorne ishemične atake ili moždani udar, pa ne valja podcjenjivati ni ostala psihička stanja poput shizofrenije, bipolarnog poremećaja, ovisnosti i slično.

Zajednički nazivnik je naravno stres, kako intenzivan kratkoročni, tako i stalno povišeni dugoročni stres. Međutim, svaki mentalni poremećaj zbog svojih specifičnosti na nivou moždanih stanica i neurotransmitera ima i dodatne značajke, pogotovo ako se radi o poremećajima koji se moraju liječiti dugi niz godina.

S druge strane, često se dogodi da se psihičke smetnje zamijene za moždani udar, tipično kod napadaja panike koji se onda još dodatno pogorša sa strahom od smrti od moždanog ili srčanog udara.

Koja je veza između depresije i moždanog udara?

Depresija je sniženo raspoloženje kroz dulji period vremena (tjedni ili mjeseci), dok je afekt emotivno stanje u nekom kratkom vremenskom intervalu (“ovdje i sada”). Moždanom udaru može prethoditi intenzivan afekt, kada je opće stanje pacijenta najlakše opisati s “preuzbuđen”.

Depresija se može tipično pojaviti nakon moždanog udara, kod nekih vrlo brzo, kod većine nešto kasnije, kada se akutno stanje “slegne”. Tada obično govorimo o psihoorganskom afektivnom poremećaju, koji uključuje sniženo ili nestabilno raspoloženje, smanjenje volje i motivacije, sužavanje interesne sfere, promjene u spavanju i apetitu, emotivnu labilnost (primjerice, plakanje zbog sitnica) i povlačenje u sebe, a u težim slučajevima se mogu pojaviti suicidalne misli ili nihilizam na stupnju psihoze pri kojem bolesnik gubi kontakt sa stvarnošću.

Svaku depresiju trebamo liječiti, no ona često ostaje neprepoznata, a u starijoj se dobi k tome depresija često zamjenjuje s dementnim procesom. Kako bismo bili sigurni o čemu se točno radi, potrebno je obaviti dodatne pretrage, što se provodi u suradnji s neurologom i ostalim stručnjacima.

Kakve posljedice moždani udar ostavlja na mentalno zdravlje?

Preboljeli moždani udar ima veliki utjecaj na mentalno stanje pacijenta, ali i njegove okoline. Koliki - to u velikoj mjeri ovisi o stupnju moždanog deficita nakon udara.

Nakon moždanog udara, može doći do pogoršanja anksioznosti i pojave straha. Također, kod pacijenata koji su ostali nepokretni ili na neki drugi način oštećeni, nerijetko se javlja depresija, ali i psihoza. Javljaju se halucinacije poput glasova ili priviđenja, pacijenti postaju paranoidni, nekritični pa čak i agresivni. U tim se slučajevima pacijenti obično javljaju psihijatru - samoinicijativno ili na nagovor zabrinutih bližnjih.

Nakon pregleda donosi se odluka o liječenju psihičkih smetnji, a terapija i rehabilitacija se određuju individualno uzimajući u obzir brojne faktore kao što su dob, spol, druge dijagnoze, psihičko i fizičko stanje prije udara, stupanj suradnje pacijenta, potpora okoline…

Iako je ideja da sve mikro i makronutrijente potrebne za pravilno funkcioniranje mozga unosimo hranom, u slučajevima kada to ne uspijevamo, tu je niz dodataka prehrani koji nam mogu pomoći. Nutricionistica Katarina Robić kao posebno korisne ističe omega-3 masne kiseline, lecitin i vitamine B skupine.

Koje namirnice pozitivno utječu na naše mentalno zdravlje, a koje negativno?

Sve više znanstvenih istraživanja ukazuje na snažnu povezanost između hrane i mentalnog zdravlja, a najbitniji nutrijenti za očuvanje mentalnog zdravlja su omega-3 masne kiseline, esencijalne aminokiseline, vitamini B skupine (posebice vitamin B12 i folat), vitamin D te minerali poput magnezija, željeza i cinka.

Kada govorimo o utjecaju specifičnih namirnica odnosno nutrijenata na zdravlje mozga, jedan od najviše i najbolje istraženih nutrijenata su omega-3 masne kiseline. One su važne su za izgradnju i pravilno formiranje moždanih stanica, kao i za njihov oporavak, a deficit je povezan s povećanim rizikom od rizikom od mentalnih poremećaja kao što su demencija, poremećaj pažnje, bipolarni poremećaj.

Kao što prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama pokazuje povoljan učinak na mentalno zdravlje, prehrana bogata visokim sadržajem zasićenih i trans masnih kiselina na njega negativno utječe, a dokazano je i da prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima može povećati rizik od depresije kod žena u postmenopauzi.

Također, provedena su brojna istraživanja koja govore u prilog mediteranskoj prehrani. Osobe čiji svakodnevni meniju obiluje svježim voćem i povrćem, mahunarkama, orašastim plodovima i sjemenkama, kao i svježom ribom i malom količinom zasićenih masti i crvenog mesa, pokazuju bolje rezultate na testovima općeg mentalnog zdravlja..

Postoje li neki dodaci prehrani koji pozitivno utječu na naše mentalno zdravlje, a posljedično i na rizik od nastanka moždanog udara?

Glavni izvor mikro i makronutrijenata koji su nam potrebni za normalnu funkciju mozga trebala bi biti hrana, međutim, za slučaj da to ne uspijevamo, dostupni su brojni dodaci prehrani kojima ih možemo nadoknaditi. Na tržištu postoji niz proizvoda koji sadrže omega-3 masne kiseline, lecitin - sastavni element moždanih ovojnica, ovojnica leđne moždine i živaca, ali i izvor kolina, spoja koji se ugrađuje u neurotransmiter acetilkolin, zatim kompleksi vitamina B, vitamin D, te koenzim Q10, važan antioksidans, molekula koja sudjeluje u izgradnji ATP-a, molekuli koja daje energiju našim stanicama.

Također, sve više se istražuje povezanost zdravlja crijeva i mozga te uloga probiotika u zdravlju mozga, tako da i oni mogu pomoći našem imunološkom sustavu i neurološkim funkcijama u obliku dodataka prehrani, naravno, ako ih ne unosimo u dovoljnoj količini putem fermentiranih namirnica kao što su kefir, kiselo mlijeko ili kiseli kupus.

Također, ljekovito bilje poput matičnjaka, valerijane, gospine trave i pasiflore dugi niz godina se koriste za ublažavanje simptoma anksioznosti i depresije.